+386 (0)1 564 23 06
FRANŠIZING je sustav trgovine robom i/ili uslugama i/ili tehnologijom, koji se temelji na bliskoj i stalnoj suradnji između pravno i financijski odvojenih i nezavisnih subjekata, vlasnikom franšize i korisnicima franšize. Pri tome, vlasnik franšize daje korisnicima franšiza pravo, a istovremeno im nalaže i dužnosti, da posluju u skladu sa franšiznim konceptom. Ta prava i dužnosti daju istovremeno ovlaštenja svakom korisniku franšize i ujedno nameću obvezu, da koriste robno ime i/ili brend vlasnika franšize, know-how, poslovne i tehničke metode, sustav postupaka i druga prava, koja proizlaze intelektualnog vlasništva. Vlasnik franšize im u isto vrijeme garantira stalnu poslovnu i tehničku pomoć, na način i za vrijeme koje određuje franšizni ugovor, koji sa sa tom namjerom potpisali.
VLASNIK (davalac) FRANŠIZE – je osnivač franšizne mreže. U mreži su pored njega i korisnici franšize. Vlasnik franšize je istovremeno i čuvar svoje mreže u dugom vremenskom periodu.
KORISNIK (primalac) FRANŠIZE – je pravno-formalno nezavisni pravni subjekt, sa kojim je sklopljen franšizni ugovor.
POSLOVNI MODEL FRANŠIZINGA – je davanje licence od strane vlasnika franšize drugoj osobi (korisniku franšize), što garantira korisniku, da može poslovati pod imenom robne marke vlasnika franšize, i koristiti kompletan poslovni koncept namijenjen osposobljavanju prethodno nekvalificirane osobe za poslovanje i stalnu pomoć na temelju poslovnog dogovora.
PRISTUPNINA ILI ENTRY (MANAGEMENT) FEE – predstavlja početnu uplatu vlasniku franšize za ulazak u franšizni sustav. To je plaćanje kompletnog know-how, koga dobije korisnik sa kupovinom franšizne licence, i pokriva troškove koje ima vlasnik franšize za upravljanje sustavom.
TANITIEM ILI ROYALITET – je periodično ili redovno plaćanje korisnika franšize za režijske (ili managerske) usluge vlasnika franšize.
OBLICI FRANŠIZINGA – franšizing se upotrebljava u mnogim oblicima. Dijeli se uglavnom u odnosu od predmeta (roba, usluge, proizvodnja) , rangova (vlasnik – korisnik ili još neki rang između), u odnosu od prirode korisnika (drugi proizvođač, veleprodaja, maloprodaja) i u odnosu na razne ekonomske kriterije (obim poslovanja, trajanje, vrijednost promet i profita). U praksi je moguće naći veoma različite oblike franšizinga koji proizlaze iz različitog stupnja nezavisnosti korisnika franšize, a također i ulaganja vlasnika franšize i suvlasništva osnovnih sredstava. U isto vrijeme, pronalazimo firme, koje su već u franšizi , ali to neće javno objaviti, kao i ona koja se predstavljaju kao franšize (jer je sam termin tržišno prihvatljiv( a u stvarnosti to nisu niti tome teže, kao i one firme koje teže da ga uspostave (ali nemaju još uvijek uspostavljen sustav), i na kraju one firme koje zbog ispunjavanja svih kriterija možemo bez problema uvrstiti u tu kategoriju.
Franšizing možemo razumjeti i na druge načine, od kojih su najčešći;
- Franšizing proizvoda ili proizvodnje (Product Franchising), koji je poznat kao klasičan oblik franšizing. Proizvodni franšizing je ugovorni oblik suradnje između poduzeća, zasnovan na vertikalnoj povezanosti, koji zamjenjuje povezanost preko kapitala između poduzeća koja surađuju. Tako se smanjuje potreba za financijskim sredstvima koje vlasnik franšize ulaže, u odnosu na ulaganja koja bi imao kada bi otvarao vlastite poslovne jedinice. Tu je naglasak stavljen na proizvod i njegovu prodaju koja se temelji na distribuciji jednog ili više proizvoda, robnih marki, vlasnika franšize prema konačnim kupcima. Vlasnik franšize je obično i proizvođač sa poznatom robnom markom, koji preko lanca svojih korisnika franšize širi, na prvom mjestu, distribuciju i samim tim utjecaj svog poduzeća. Vlasnik franšize je obično i proizvođač sa poznatom robnom markom, koji preko lanca svojih korisnika franšize širi, na prvom mjestu, distribuciju i samim tim utjecaj svog poduzeća. Posebno je pogodan za proizvode koji zahtijevaju opsežne postupke prije i poslije prodaje i nose dobru, odnosno priznatu, robnu marku. Razlika između ovakvog franšizinga i klasične distribucije je na prvom mjestu u većoj povezanosti između različitih oznaka vlasnika franšize, šire zasnovanoj uslužnoj djelatnosti koja služi kao pomoć korisniku franšize, i ekskluzivnoj ili djelomičnoj prodaji proizvoda, čega pri samoj klasičnoj distribuciji nema u takvoj mjeri. Vlasnik franšize ne koristi široku distributivnu mrežu, već svoje proizvode prodaje korisnicima franšize (koji dalje prodaju njihove proizvode kao ekskluzivno pravo ili ih prodaju zajedno sa proizvodima drugih proizvođača).
- Čisti poslovni franšizing (Business Franchising) je najrašireniji a u isto vrijeme i najzahtjevniji oblik franšizinga. Za ovaj franšizing je značajno da vlasnik franšize u skladu sa zaključenim ugovorom o franšizingu, da prava na upotrebu i primjenu cjelokupnog poslovnog paketa (koga je sam razvio), korisniku franšize. To obično uključuje sve, od prava na upotrebu robne marke i imena, poslovne tajne, kompletnog radnog procesa, kompletnog know-how u obliku ekskluzivnog prava na tom području. Paket može (ili ne) uključivati i pravo na podfranšizne jedinice (Subfranchising Units). U tom primjeru se od korisnika franšize očekuje da će razviti profitabilan posao u skladu sa jasno određenim standardima poslovanja, koje će voditi i nadgledati korisnik franšize. Ovaj oblik je karakterističan za osobnu i uslužnu djelatnost, lance hotela, lance restorana brze hrane, lance rent-a-car i automobilskih servisa.
MASTER FRANŠIZING – osnovni tj. krovni franšizing – u nedostatku organizacije za podršku budućim korisnicima franšize, došlo je do drugog oblika rasta franšizinga – preko mastera, odnosno krovnih franšiza. Vlasnik franšize preko temeljnog franšiznog ugovora daje pravo franšizinga tj. Dalje podjele franšiznih ugovora korisnicima franšize. Tada je master, odnosno glavni korisnik franšize, odgovoran za pružanje podrške ostalim korisnicima. Ova vrsta franšizinga je karakteristična za prodor na mala, geografski i kulturno udaljena, područja, i ključno je da vlasnik franšize izabere pravog glavnog korisnika franšize (mastera).
FRANŠIZNI PRIRUČNIK – je osnovno sredstvo zarad franšize, a istovremeno je i alat vlasnika franšize kojim obučava korisnike. Franšizni priručnik može biti prilagođen oblik operativnog priručnika ili skup pravila postojećeg, do tada ne franšiznog poduzeća. Ovaj priručnik predstavlja osnovni uvjet za početak franšizinga i temelj Europskog franšiznog kodeksa, koji je usvojila i Udruga slovenskih franšiznih poduzeća.
EUROPSKI KODEKS ETIKE ZA FRANŠIZING – je usvojen na Skupštini Udruge slovenskih franšiznih poduzeća 7. travnja 2004. godine i koristi se kao Slovenski kodeks etike za franšizing.
KNOW-HOW – podrazumijeva skup svih ne patentiranih praktičnih informacija koje proizlaze iz iskustava i testiranja poslovnog koncepta vlasnika franšize. Možemo ih označiti kao poslovna tajna i od ključnog su značaja. Know -how mora pomagati korisnicima franšize da odmah po potpisivanju ugovora poboljšaju svoj položaj na tržištu, na prvom mjestu tako , da dignu svoj poslovni rezultat i prodru na novo tržište.
POSLOVNA TAJNA – znači da know-how nije u cjelini ili u detaljnoj strukturi dostupan i poznat svima. To ne znači da su pojedini sastavni dijelovi tog know-how-a potpuno nepoznati ili nedostupni izvan sustava vlasnika franšize.
FRANŠIZNI UGOVOR
Franšizni ugovor jasno utvrđuje obveze i odgovornosti svake strane, kao i sve druge uvjete odnosa. Osnovni uvjeti koje sadrži ovakav ugovor;
- prava koja su dana vlasniku franšize
- prava koja su dana korisnicima franšize
- robe i usluge, koje će vlasnik franšize nuditi korisnicima franšize
- obveze vlasnika franšize
- obveze svakog korisnika franšize
- uvjeti plaćanja za svakog korisnika franšize
- trajanje ugovora, koji bi trebao omogućiti svakom korisniku franšize da vrati sredstva koja je na početku uložio, s obzirom na tip franšize
- osnova za obnavljanje, odnosno, produženje ugovora i sa tim povezana prava vlasnika franšize,
- uvjeti pod kojima svaki korisnik franšize može koristiti robnu marku, ime logotip ili bilo kakvu drugu oznaku vlasnika franšize
- pravo vlasnika franšize da prilagodi franšizni sustav novim ili modificiranim metodama
- odredbe koje su povezane sa prestankom ugovora
- odredbe za pravovremenu predaju bilo kakve materijalne ili nematerijalne imovine vlasnika franšize korisniku ili bilo kojem drugom vlasniku odmah po prestanku važenja ugovora.
Franšizni ugovor mora biti u skladu sa zakonima države u kojoj je potpisan, sa zakonima Europske zajednice i sa etičkim kodeksom, kao i sa ostalim relevantnim pravnim odredbama države. Franšizni ugovor mora izražavati interese članova franšizne mreže pri čuvanju franšiznih prava, koja proizlaze iz intelektualnog vlasništva i pri održavanju zajedničkog identiteta i ugleda mreže. Svi ugovori i sve ugovorene akcije, koji uređuju odnos između vlasnika i korisnika franšize, biti će zapisani i prevedeni u službeni jezik države u kojoj radi korisnik franšize, kod sudskog tumača, a korisnik će odmah dobiti svoj ugovor.
Iako možemo govoriti o općim pravilima sastavljanja franšiznih ugovora, ipak je svaki ugovor toliko specifičan (s obzirom na specifičnost svakog franšiznog sustava i proizvoda) , i zato ne smije biti sastavljen rutinski , na osnovu sličnog modela. Nisu potrebna samo prava znanja, već u velikoj mjeri i specifično znanje franšizinga, kao i učešće pravnih i franšizing stručnjaka. Poznato je , da su franšizni ugovori različito precizni i dugi, što zavisi od određene pravne tradicije, sa jedne strane, i razvijenosti franšiznog sustava , sa druge. U nekim zemljama, gdje franšizing ima dugu tradiciju i gdje je odlično razvijen (na primjer Amerika), teško bi zamislili uspješan početak i kasnije djelovanje franšiznog sustava bez posredovanja više ili manje uglednih (uglednost zavisi od debljine novčanika stanke) pravnih stručnjaka.
